Modran u pričama-Text Page

Kotluk

Odmah ispod padina Obriježi Janjarske nalazi se Kotluk mali atar i istimeno staro seosko groblje.Ustaljeno je mišljenje da je ovo groblje najstarije i da je njegova udaljenost(oko 2.5 km) od sela kao i izolovanost potvrda da se nekada selo prostiralo sa druge strane rijeke Janje.Od danjašnjeg lokalnog puta Modran-Čengić pa do samog Kotluka.Naime na tom prostoru bio je i begov posjed.Mnogi mještani skloni su pričanju da je groblje tu zbog želje naroda da sakrije grobove najmilijih od turskih zulumćara jer su imali praksu da iskopaju mrtve,odsjecaju im glave i nabijaju na kolac i tako nose selom.Ali je najvjerovatnija verzija ova prva a zuluma je bilo i ono je ostalo sastavni dio bića poturica.

Kotluk je plodno zemljište,a odmah iza Kotluka naićemo danas na izbjegličko naselje Nova Janja koje je niklo u poslednjih par godina(2002-2007)na parceli Petrovo Brdo.

Tako se Janja približila Modranu a da nije neko srećno riješenje,nije jer možete zamisliti život na 400 m kvadratnih bez posla i zemlje.Nego da ne odemo u ljudske sudbine i politiku ovaj tekst završavamo sa željom da dođu bolja vremna i život postane dostojan čovjeka.

Hiseta

Hiseta je turska riječ i suštini znači parcele ili tome slično.E upravo tako naziva se atar sela Modrana koji se kao uzan pojas proteže od Glogovca do Suvog Polja a između Jabanuše i Bukove Grede.Atar je blago zatalasano zemljište ispresecano brojnim potocima na kojima je nekada bilo i vodenica(jedan od vlasnika vodenice bio je Aleksa Đokić Trifković,danas u blizini kuće njegovog sina Branka) dok je to bio način mljevenja žita i dok su potoci koji teku Hisetima bili skoro cijele godine pod vodom.Tako da je nekada u njima bilo čak i ribe,doduše manje poznatog čikova ribe koja može da preživi i u mulju bara i potoka.Sama zemlja nije nešto plodna ali je «obrežita» što za ovakav tip zemljišta tkz. «praulja» veoma važno zbog cijeđenja viška vlage i kiselosti zemljišta.Hiseta su bogata i šumom u kojoj prevladava hrast,grab,žestika i lipa pa su šume u ovom ataru bogate i čiste.Naime ljudi su sada već možemo reći vijekovima ovde šume odgajali,čistili ih i selektovali tako da su one pravo bogastvo.

Danas zemlja i doprinos sa nje nema nekakav značaj ali ovakve ljepote treba čuvati za sutrašnjicu kada se bude cijenio rad i ljepota prirode pa bi se moglo bar povratiti značaj ovog atara koji je on nekada imao za selo.Jer ne tako davno sve je bilo drugačije a Hiseta su pored svega bili i bogato lovno područje gdje su dolazili lovci čak iz Evrope.E do boljih vremena ja vas pozdravljam i svako dobro želim.

avram